среда, 20. јануар 2016.

Žena sam pa šta?!

Žao mi je što se, na žalost, još uvek ne mogu pomiriti sa činjenicom da sam žena i da će mnogima to teško pasti. Žena sam, umem da pišem, čitam, ponekad i razmišljam i ne razumem ZAŠTO NEKO VIDI PROBLEM U TOME?! Muka mi je od toga što su pojedini parafrazirali onu poznatu : "Žena si, možeš sve." i pogrešno je preveli u "Žena si, moraš sve!" Samo se nadovezuje to da mi je muka i od toga što se samim tim što sam obeležena tim očigledno specijalnim slovom "Ž" - mooooram ponašati po određenom kodeksu. Ko je pametan izmislio ta pravila ponašanja? Ko je još pametniji bio i izmislio to kvazi pravilo da žena MORA da bude TAKVA I TAKVA ukoliko želi TO I TO?! A zašto muškarac nema takva sputavanja? Radi pojednostavljenja : Zašto ja kao žena MORAM da čuvam kuću i porodicu, dok će muškarac MOĆI da ide u kafanu/birtiju/klub/bilo šta? Zašto ja MORAM da pazim sa kim ću da stojim/govorim/hodam (da ne bih bila interpretirana kao niskomoralno biće) dok će neko drugi MOĆI da se kreće slobodno bez bilo kakvih ograničenja? Zašto ću ja MORATI da budem ta koja će potrčati za bilo čijim okrenutim leđima? Zašto se od žene očekuje da popusti u (skoro) svakoj raspravi? 

Svi smo mi LJUDI! Trebamo se ponašati onako kako nam razum i emocije nalažu, ne onako kako to drugi od nas očekuju. Ništa mi ne moramo. 

Jer od nas se očekuje da ukoliko imamo BAR nešto u glavi, izgledamo iole normalno, govorimo realno, po ovom "pravilniku" MORAMO da imamo neku falinku. Znači, ili imamo neku bolest koju smo pokupile od svih onih koji su nas "pregazili" na putu na kojem smo prešle preko leševa do uspeha (WTF?!) ili glumimo ucveljene žene koje se vode prosto-proširenom politikom tipa "radi ti dragi šta god želiš, ja ti se smeškam, aminujem i vraćam ti tri puta gore". ALO! A ravnopravnost polova? A Hrist se zbog svih nas isto mučio? A odavno smo izašli iz pećine? Sastav nam je isti iako nemamo deklaraciju. Ja sam od krvi i mesa, ti takođe. Čini mi se da i tvoj komšija deli istu sudbinu. A Boga mi i komšinica!

Nisam feministkinja, samo mi neki stavovi vređaju inteligenciju.


Primer: Propisano je da 30% članova Skupštine moraju da budu žene. 
Dobro, i jeste tako. A onda sedi grupa muškaraca koja je do malopre delila salu i sedela rame uz rame sa istim tim ženama i komentariše sa kim li su morale da legnu da bi došle dotle? More marš! Marš sa sve vašim kretenskim kromanjonskim apsurdnim razmišljanjima.

Gore od toga je samo kada čuješ drugu grupu žena koja govori na isti način.

Zašto bih ja samo zato što sam žena morala da dolazim do cilja drugačije od muškaraca? 
Da li je to zapisano pravilo? Da li se naši mozgovi razlikuju? Sujeta nam je drugačija? Svest nam je drugačija? Hoćete da kažete da ja ne umem da sabiram, pregovaram, komuniciram, oduzimam, vozim, crtam, projektujem, kreiram, stvaram... Ili da to radim drugačije od muškarca? Koja su merila za to? Ko odlučuje o tome?

Još jedan banalan primer : Borba za ženska prava?! 
Zašto postoji potreba da se oko toga diže galama? Zašto bilo ko treba da se "bori" da bi bio ravnopravan? Koliko ja znam, svi smo u stomaku proveli 9 (devet) meseci. Ne postoji razlika između stomaka koji će na svet doneti žensko dete i stomaka koji će na svet doneti muško dete. Ili možda postoji (ne znam, nisam rađala do sad. Možda postoje neka pravila!)? To što su nas odmah nakon rođenja uvijali u različite dekice (plave ili roze) u zavisnosti od pola - opet je norma koju nam okruženje nalaže. To što su neki pogrešno tumačili a zatim se krili iza pojedinih verskih spisa i ženu postavljali u podređen položaj, kako bi njihova "muška uloga" bila na pijedastalu, opet je nametnuto "pravilo".   

Pre par dana sam (na moju veliku žalost) sedela u društvu čoveka koji je (u 2016.godini!) u polemici o podeli imovine izjavio : "Vama je drugačije, vi imate sina i ćerku - a ja imam dva sina!" !
Ma šta mi reče prijatelju?! To znači da su moji roditelji napravili jedno DETE koje ima sva ljudska prava, i jednog VANZEMALJCA koji je na kugli zemaljskoj samo dok mu ne prođe rok upotrebe a onda će u vidu magle ili letećeg tanjira da nestane kao da nije ni postojalo? Da... Upravo si mi to rekao... 

Na šta liči sve ovo? 

Ovo nije tekst kojim ću da se "borim" za prava (koja sam rođenjem stekla), već tekst o mišljenju. Ova "borba" je stvorena samo da bi se o njoj govorilo i da bi se oko nje dizala još veća prašina. Prašina, zbog koje realni problemi ne izlaze na površinu.

Na kraju, ja nisam borac za nečija prava, ili pravdu. Ja sam žena. Pa šta? Ljudsko biće - prihvatili vi to ili ne.