субота, 5. јануар 2013.

I? Sta sad?

   O Boze! Sta ljudi obicno rade posle zavrsenog fakulteta?! Nije da nemam ideju - bas naprotiv, imam ih i previse. Jednog dana ustanem i pomislim kako bi divno bilo da pocnem da citam novu knjigu, a onda mi se javi nova ideja - da odem u teretanu npr, ili pocnem da "izucavam" Wikipediju, ili... Svasta nesto! Naravno, na kraju, zbog te navalice - niiiista ne uradim. Bar ne nista celovito. Ili uradim kako treba, ali nisam zadovoljna jer znam da sam mogla da uradim nesto drugo. Ponasam se kao da imam ispit za koji dan, pa ce nesto slucajno da mi promakne. Elem, onda se nekim cudom desi to da do mog mozga pocinju da dopiru informacije da ce moje slobodno vreme, bar neki odredjeni period, biti neograniceno. E taj osecaj je divan. Zadovoljavajuci.
A sad (malo) ozbiljnije : Pretpostavljam da nisam jedina koja ima ovakvo iskustvo. Ovo "ozbiljnije" shvatanje slobodnog vremena nosi sa sobom cinjenicu da sa nastankom pomenutog, dolazi i previse vremena za razmisljanje o koje kakvim "brigama" - tipa, kako doci do posla u ovoj nasoj divnoj nam Srbiji? Kako platiti troskove ukoliko stipendija ili drugi prihod kasne...izuzeeetno kasne? Kako organizovati taj svoj visak slobodnog vremena? Uf...
A nije da mi deo tog vremena vec nije organizovan. :) U svakom slucaju, dosla sam do zakljucka da dosada/nemanje obaveza mogu da budu izvori "svacega", pre svega panike i ostalih raznih "gluposti" . :)