субота, 15. октобар 2011.

Pansion za zivotinje Nis!

     Nisam veterinar,ali ljudsko sam bice! Volim zivotinje i da mogu, da imam uslova pre svega, sve bi ih cuvala! Ko zna koliko puta sam se vrecala iz skole, sa faxa, iz prodavnice, grada... i usput "pokupila" neko mace :) Evo, jedno takvo mi je i sad kuci, samo sto vise nije malo :)
     Pokusavam da razumem ljude koji ih se plase, koji su "alergicni" na njihovu dlaku ili perje, ali ne razumem one koji ih udome a onda napuste. Ili jos gore-ubiju!
Nekad sam se pitala zasto psiholozi ili psihijatri forsiraju pitanja "roditelja i detinjstva", pa sam vremenom prihvatila to da nam stvarno sve nase navike i nase ponasanje poticu iz tog perioda. Kako bi inace drugacije moglo da se desi da na ulici vidite malo dete, koje ni u prvi razred Osnovne nije krenulo, a vuce macku za rep, ili juri male pse kako bi ih sutnulo?! Nikako!           Verovatno ih neko od roditelja, iz nekih nepoznatih razloga bas i ne gotivi, pa tako vaspitava i svoje dete. Mislite li da je to u redu?
     Nisam zelela da pisem o vaspitanju, oni koji su roditelji valjda najbolje znaju sta rade i na koj nacin uticu na to da nam Svet bude bolji. Za pisanje ovog bloga "krivim" nepoznatu curu koja je na FB-u pokrenula stranicu "Pansion za zivotinje Nis" (nisam sigurna jer nigde ZVANICNO ne stoji nicije ime ali mislim da neku vezu sa ovim profilom ima neko ko se predstavlja kao Renata Fajs ili Irena Zivkovic). Cura u svom "pansionu" (stanu) ima puuuuno zivotinjica koje se pre svega lepo slazu, a pored toga su i vaspitane (dresirane) bas kako treba! Na zalost, koliki god da je taj "PANSION" , ona nema uslova da udomi bas onoliko zivotinjica koliko bi ona volela. Iz tog razloga, volela bih da svi pomognemo ovaj njen "projekat", na koj god nacin mozemo! Postavicu link ovog profila kako ja ne bih objasnjavala i ono sto znam i ono u sta nisam upucena.
     Nadam se da ce ovaj mali text imati nekog efekta. Unapred hvala svima koji ce bar baciti pogled na ovu stranicu i hvala NJOJ koja bez ikakve koristi pomaze najsladjim bicima!

четвртак, 6. октобар 2011.

Bolonjski sistem studiranja - "reforme" (u Srbiji)???

Mislim da je moja generacija, jedna od retkih, koju je morala da "podkaci" skoro svaka reforma skolstva (a nije ih bilo malo)! Priblizicu : Kada smo radili prijemni za srednju skolu, uveli su nam "spisak zeljenih srednjih skola" gde bi mi navodili srednje skole u koje bi nas "NEKI" smestali na osnovu ostvarenih bodova - pa u koju te smeste-smestili su te! Dobro, olaksavajuca okolnost je bila ta sto su oni ucenici koji nisu bili zadovoljni poenima i "dodeljenoj" skoli mogli da se "zale", traze "veze" i prodaju foru "ova nam ne odgovara,ne mozemo da menjamo mesto boravka" (jer su na tom fabuloznom spisku navodili npr sve moguce medicinske srednje skole, pocevsi od Nisa, preko blize pa do dalje okoline)... Nije to ni bitno toliko, snalazio se kako je ko znao i mogao. A onda smo zavrsili srednju i trebali da upisemo fakultete!

2005. godine u Skupstini Republike Srbije usvojen je novi zakon o visokom obrazovanju, koji je usaglasen sa principima Bolonjskog procesa! Pretpostavljam da trenutno ne postoji osoba koja ne zna ili bar ne sluti o cemu je rec ali 'ajde-priblizicu i to(mada ni meni neke "pojedinosti" nisu bas jasne u vezi sa OVOM NOVOM SPORODELUJUCOM REFORMOM).
Bolonjski sistem je sistem studija koji je priznat u preko 40 zemalja Evrope. Stvoren je da bi diplome svih studenata Evrope imale isti znacaj. Mislim da je Bolonjski sistem uveden kao i ovaj EVRO (€), da bi nas spojio i priblizio jedne drugima a ne napravio jos veci jaz :) . Sustina Bolonjskog sisteme je OPET NEKO BODOVANJE, na osnovu kojeg se odlucuje da li ce student preci u narednu godinu (kao student "na teretu" budzeta ove nase Republike ili student "na teretu mame,tate,babe,dede...")ili ce je obnavljati, a mozda u najgorem slucaju odustati na npr trecoj godini studija zbog nemogucnosti da jos vise optereti ovaj porodicni budzet). Da navedem jos i da po Bolonjskom sistemu STUDENTSKA LITERATURA ima odredjena ogranicenja (odredjen je font,format i br stranica knjige) koja su ispostovana tako sto su nam knjige manje obimne , a to sto umesto jedne knjige od 500 str mi imamo dve od 250 str...pa to nema veeeze!A da, jos jedna od bitnijih stavki je da Bolonjskom reformom nije odredjen status studenata koji obnavljaju godine.

2007.godine je "generacija zamorcica" upisivala fakultete koji su odlucili da bas ta godina bude godina uvodjenja ovog naseg novog sistema skolovanja! Ta godina i nije bila tako losa. Bila je cak i interesantna. Zamislite oko 1000 studenata na prvoj godini?! Pa nama je stvarno bilo prelepo :). Da smo trebali da idemo na predavanja i vezbe - jesmo. Da smo trebali da sakupljamo potpise - jesmo. Da su nam davali poene za prisustvo - jesu. Ali u toj prvoj godini nismo ni znali sta TREBAMO. Kod upisa u drugu godinu studija, dozivljavali smo "blage" sokove oko tih EPBS poena i nekih ogranicenih mesta na "budzetu". Uveli su nam "olaksicu" u vidu "DRZAVNOG FINANSIRANJA" (ko je stekao uslov za budzet ali bio "ispod crte" imao je pravo na ovaj vid finansiranja s'tim da je ispite morao da placa kao samofinansirajuci student).
Na kraju APSOLUTNO SVAKE godine studenti skoro svih fakulteta, organizovali su proteste, "bune" bas zbog tih poena i upisa u naredne godine studija! Postavljalo se hiljade i hiljade pitanja vezanih BAS za ovaj "NAS BOLONJSKI SISTEM STUDIRANJA"(EPBS poene, redovne i vanredne ispitne rokove, budzet i samofinansiranje, apsolventski staz...)

Da li je nekome palo na pamet da, pre svega studentima objasni o cemu se ovde govori?! Koja su nasa prava? Nase obaveze prema toj BOLONJI?
Da li su ljudi koji su uvodili ove promene imali u svojim glavama, a tek onda na papiru, plan i nacin na koj ce uvesti sve to u nasu zemlju Srbiju koja se toliko plasi i najsitnije "novine"?!
Zapita li se neko kako funkcionisu ti nametnuti modeli? Funkcionisu li u opste onako kako je "TAJ NEKO" planirao?

Zao mi je sto to moram reci/napisati ali, poci cu od sebe, PLASIM SE PROMENA, pogotovo onih koje su mi toliko daleke i za koje nemam dobra objasnjenja! Kako li bi bilo da se strah svih studenata sakupi?!
Danas smo studenti ali po zavrsenim studijama bicemo mnogo vise od toga! Mozda ce jednog dana potpis nekog od nas, STUDENATA, biti na nekoj novoj novcanici. Mozda ce zivot nekog od Vas biti u nasim rukama. Mozda cemo brze i bolje graditi mostove i puteve...

POMOZITE NAM, DA BI MI, JEDNOG DANA, MOGLI DA POMOGNEMO VAMA.