петак, 21. фебруар 2014.

"Stojimo u redu za život"

     "Stojimo u redu za život" je jedna od parola koja je osvanula na današnjem mirnom protestu održanom u Nišu, povodom ubistva Vuka Stojiljkovića. 

     Znate li koliko je mladih ljudi umrlo, poginulo, ubijeno u poslednje vreme? Evo nekih slučajeva: Počeću od ubistva maloletne A.B. (17) koju je autom pregazio Aleksandar Mitrović (20); zatim ubijen je Nikola Albijanić (19) za kog se (navodno) ne zna ko ga je ubio; Aleksandar R. (24), inače žandarm, ubio je (svog druga) Vlastimira Nalića (takođe 24); Ivan M.(19) ubio je M.Č. (20) tokom žurke/proslave/zabave; Miloš Jovanovič (20) ubio je Marka Cvetkovića (29) ispred "Carice"; Milan Vacić (23) ubio je Stefana Manojlovića (21) i njegovog oca zbog "telefonskog poziva"; zatim ubistvo Vladislave Červenko (25) koju je usmrtio Darjan Musić koji je nakon toga izjavio da "misli da nju treba ubiti više puta"; Maja Milanović (25) ubila je Nenada Šćepanovića (26) ... I onda je Dimitrije S. (20) ubio Vuka Stojiljkovića (22) ... Ima li potrebe da navodim još ovakvih slučajeva?

     Hoćete li da počen sa "lakšim" krivičnim delima mladih ili još mlađih "ljudi"? Silovanjima? Tučama? Lakšim i težim telesnim povredama? Pokušajima? Pljačkama? Pretnjama? Ili mogu da pišem o ubijanju i maltretiranju životinja od strane DECE od svega 10-ak ili jedva 15-ak godina? Pa od nečega su i ta deca "morala" da počnu... E Srbijo, crna li si! 


     Pišem ovo samo da se jednog dana ne bi zaboravilo! Samo da bi ljudi koje je "baš briga" i potpuno su indiferentni jer "se ništa ne dešava u njihovom dvorištu" podsetila da se nije desio samo jedan slučaj ubistva NEČIJEG DETETA - već kao što vidite - dosta njih, mnogo njih, previše njih!!! Pišem da bih podržala protest, podržala sve ljude koji su danas (21.februafa) kao  i  15.februara izašli i "stajali u redu za život" i osudila nasilje. 



"Vostani Serbije!
Davno si zaspala,
U mraku ležala.
Sada se probudi
I Serblje vozbudi!"

(Dositej Obradović)




уторак, 11. фебруар 2014.

Gotham City Niš

     Neko je na fb-u davno napravio stranicu "Gotham City Niš", i svaka mu čast na tome. Jer je u pravu! Jedino što nam nedostaje je Betmen! Mislim, nama bi i Robin dobro-došao!
     Što se ubistava tiče, "uspeli smo" da premašimo sve prste, i na rukama i na nogama. Sram nas bilo! Sram bilo one koji su dužni da vode računa o redu i miru! Sram bilo sve koji ne umeju da nam regulišu pravni sistem! Sram bilo one koji ne umeju da vaspitavaju svoju decu!
     Da li je moguće da NE UMETE da sankcionišete zločine (od onih "najsitnijih" do ubistava)? Da li bi se setili kako se naši (!!!) problemi rešavaju tek onda kada bi se našli u našoj koži? Da li ste BRE vi normalni?
     Sinoć, 10. februara, na Bulevaru, ubijen je dečko koj je imao 22 godine!!! A koliko je prošlo od prethodnog ubistva? (Paaa koliko je prošlo od novembra?!) A ubistvo pre toga? A pre toga?
     Pre koliko se desio udes u kojem je poginuo dečko u Durlanu? A udes pre tog? Ili, pre koliko je poginuo dečko kog je taxista udario kolima "zbog neosvetljene deonice puta" prema Medoševcu?
     Da ne govorimo o krađama, uništavanjima imovine, kako javne tako i privatne.
     U suštini, koliko je mladih ljudi iz Niša umrlo (ubijeno/poginulo)? E moji Vi, tamo neki nadređeni... Ne pamtite... Možda i ne marite...


 

понедељак, 10. фебруар 2014.

Ja sam ti neki opasni Dr. Mr

   Danas mi OPET nije teško što sam student. :) Baš naprotiv, uživam  u tome. Nisam prehlađena, nisam poludela, nemam temperaturu, SVE JE U REDU SAMNOM. Jednostavno sam se sad setila (od 2007. godine do sad "nisam imala vremena" :P ) da imam studentski život i uživam u njemu. Ništa mi nije teško. DAJ BOŽE DA ME OVAJ OSEĆAJ MALO (DUŽE) PODRŽI.
   Moram JAVNO da se zahvalim, opet, roditeljima. Jer da nije bilo njih...pf... Nisam sigurna da bih razmišljala u ovom pravcu i pitam se da li bih bila ovde gde jesam. Znači : MAMA I TATA - HVALA VAM ŠTO ME "NAPRAVISTE OVAK'U" :) (ponosna ja)!
   Sećam se da u osnovnoj školi "nisam volela" (najblaže rečeno) muzičko i hemiju. Upisala sam srednju ekonomsku najviše iz razloga što sam znala da me tamo neće maltretirati ovim predmetima, iako su moji bili za to da  budem farmaceut (neverovatno). Posle srednje, logično je bilo da upišem ekonomiju, što je bilo ok. Jedino što je možda tebalo da bude drugačije je SMER (što sam tek kasnije uvidela). JER nikako sebe ne vidim kao bankara, to mi je poslednja solucija, po-sle-dnja (blah). Kada sam završila osnovne studije na državnoj ekonomiji, rešila sam da upišem Mašinski fakultet...
   Vodim se krilaticom "Step by step". E, ovo su moje stepenice! Rešila sam da ih gradim, uz podršku meni najbitnijih ljudi, jer od njih je to dovoljno da bi se išlo napred, još dalje i još više... JER rešila sam da budem "neki opasni Dr.Mr"! ;)

 Početak roka :)