петак, 20. фебруар 2015.

Ne gubim veru u ljude

     Pre par godina sam negde čula da se sreća i nesreća smenjuju na 7 godina. Znači sedam godina sreće, sedam godina nesreće. Međutim, ovde nije reč o krajnostima, tako da pojam nesreće nisam morala da vezujem za umiranje i najgore bolesti ili pojam sreće za svadbe, rođenja, sedmice na lotou itd. Mogla sam da razmišljam o mnogo svakodnevnijim događajima praćenim manje ili više dobrim ili lošim raspoloženjima. Celog dana razmišljem o ovoj konstataciji (ili praznom sujeverju, ne znam), tako da sam relativno skoro počela da razmišljam i o tome da je meni došao red na ovaj dobar period. Pre svega zato što sam primetila da se budim sa osmehom na licu. Bukvalno - kezim se. (Sem kada sanjam neke gluposti, kakve samo ja imam običaj da produkujem u svojoj glavi. Međutim i tome se nasmejem na kraju krajeva) Neee, nisam poludela, samo sam počela da praktikujem neku "čudnu" jutarnju rutinu - svakog jutra prvo pomislim na jednu bar prijatnu stvar. Ili pristojnu. Ili smešnu. I ljudi - meni je bolje. Pročitala sam negde da je loša emocija samo jedno od stanja uma i naboj negativne energije koja se u datom trenutku gomila u nama. Što je pre pustimo da protutnji kroz naš sistem, to će nas pre proći. Tako da sama počeh sa kreiranjem svog perioda blagostanja. Zašto da ne - ako sama biram kojim ću putem ići - zašto ne bih izabrala da na tom putu budem zadovoljna?

      Odbacujem sve loše, probleme pokušavam da rešim bez posebnih dramaturgija, smejem se, radim uglavnom neke stvari koje dovode kako moj duh tako i moje telo u stanje koje malopre pomenuh - BLAGOstanje. 

      Elem, jedna od tih hepi tingsa koja mi se dešava su i slučajni razgovori sa slučajnim ljudima koji su slučajno ušli u moj život želeći da mi pruže pomoć u vidu odgovora ili informacija koje su meni u datim trenutcima bile od velikog značaja. Dobri su bili ti odgovori a još bolji su ti ljudi. Ne želim da budem licemer i počnem sa laganjem i prenemaganjem zarad pozitivnih komentara, što znači da ne želim da kažem da je pomoć UVEK bitna, jer nije. Nije bitna kada se bezrazložno nudi - bitna je isključivo i samo kada potreba za njom zaista postoji. Jer junaci se na muci poznaju. Ko je još čuo da su junaci oni koji ti sole pamet ili još bolje, pametuju pre megdana? Običaj biva da ti do malopre pričljivi ljudi, ne budu u prvim borbenim redovima a često ni na samom frontu. Metaforički rečeno.

      Jedino teško za svariti, u ovom svetu izvrnutih torti je ta činjenica da postoje ljudi koji ti žele bez razloga pomoći. I da nisu posebni oni koji pomoć traže - već oni koji je pužaju. Malo je takvih, ali eto, očigledno je neka viša sila rešila da me uveri u to da takvi ipak postoje. "Viša silo", hvala ti! Pomažeš mi u ostvarenju ovih mojih narednih sedam, srećom ispunjenih, godina. 

     Može li ovaj hepi preiod trajati duže? U stvari, da preformulišem pitanje - Koliko zaista ovaj period može da traje? Šta ako ja odlučim da mi traje do... pa do kraja? Šta ako naučim još mnogo stvari koje će mi omogućiti da taj period produžim?

      Za mene je blagostanje sinonim za mir. Period bez tenzija. U očuvanju toga, može mi pomoći kanalisanje emocija (uglavom onih negativnih), zatim mogu mi pomoći ljudi koje puštam u svoje okruženje. Verujem u njih. Čak i u slučajne prolaznike. 

      Pogled na svet (čitaj ovo kao pogled na SVE) zavisi isključivo od načina posmatranja kao i samog posmatrača. Sami biramo kako ćemo gledati i šta ćemo zapravo videti. 

     Da bi od svog života napravili jednu lepu celinu, moramo prvo sagledati sebe same, a zatim krenuti u pohod na sređivanje okoline. Moramo verovati sebi, da bi verovali u ljude ali i da bi njima omogućili prostor za veru u nas.  


10 коментара:

  1. Bravoo za post !!!!!Pozdrav

    ОдговориИзбриши
  2. "Jedna srećna misao ujutru ulepšaće ceo dan". Bravo! Počeću da primenjujem tvoj recept. A i vreme je za novi sedmogodišnji ciklus :)

    ОдговориИзбриши
  3. Predivan post! Samo mir u nama nam može pomoći da svijet (sve) gledamo drugačijim očima, iako ga prvo treba pronaći. Nevjerojatan je osjećaj odbaciti i najmanju negativnost koja nas okružuje u našem životu, ne živcirati se zbog sitnica i imati čvrstu vjeru da će sve biti dobro. :)
    http://www.itsmissivana.blogspot.com

    ОдговориИзбриши
  4. Sve pohvale na tekstu :) imas par pravila kako biti srecan i vecinu sam nasla i kod tebe u tekstu :) samo nastavi tako i mislim da ce period da potraje :)
    sve pohvale :*

    ОдговориИзбриши
  5. Prvi put sam na tvom blogu, i zaista mi se svidja.
    Sto se tice ovog posta, fenomenalan je, i veoma poucan.
    "Moramo verovati sebi, da bi verovali u ljude ali i da bi njima omogućili prostor za veru u nas."- Najvise mi se dopala ova recenica, jer, ako ne verujemo u sebe, i ako mislimo negativno, ni drugi nece verovati u nas.
    Pozdrav.♥ :D

    Ako zelis, svrati malo do mog bloga. :D

    http://iliveinfictionalworld.blogspot.com/

    ОдговориИзбриши