среда, 26. август 2015.

Zašto imamo sve više SINGLE prijatelja?

XXI vek - vek samaca i samica. 
.
.
.
Komšinica - sama. 
Druga komšinica - sama.
Komšija - sam.
Drug takođe.
Drugarica.
Bliža rodbina.
Dalja rodbina.
Ljudi po klubovima - sami.

Trči, trči pa neko u vezi. Možda i u braku.

     Pazi, tim samim ljudima ništa ne 'fali. Normalni. Neki rade, neki studiraju, neki i rade i studiraju. Neki imaju više, neki manje. Neki su visoki, drugi su niski, više ili manje lepi, načitani. "Ima ih raznih". Alo bre, ljudi?! Šta bi sa onim da trebamo da razmišljamo o reprodukciji? Ili ajd', ako ne razmišljamo o toj činjenici, zar ne mislite da je sve lakše u dvoje? Da će biti lakše svima ako imate svog para?

     'ajd sad bez glupiranje : u čemu je problem? Pitanje za razmišljanje. Kao odgovor mi odmah pada na pamet nečija fraza, citiraću: "Zato što ste nadrkani, zato ste i sami." Ima tu malo istine, ima. Mada, nisu ni svi sami neki nadrndani, džangrizavi, beskrupulozni. Nije u tome problem.

     Zaobići ću momentalno sve one koji žele bilo kakvu vrstu veze radi ostvarenja biiilo kakvog interesa. Znači, u daljem tekstu ne rezimiram sponzoruše (iako je imenica ženskog roda, ovde mislim i na muške sponzoruše. Da, da, ima i takvih. Novac po svaku cenu.) , sponzore (mlađa, atraktivnija osoba po svaku cenu), udavače (brak po svaku cenu), karijeroljubce (do karijere i posla po svaku cenu), vezoljupce (veze po razno raznim ustanovama po svaku cenu), statusoljupce (status u društvu po bilo koju cenu) i ostale karakondžule. 

     Govorim o ljudima koji žele emotivnu vezu isključivo radi emocija. Oni ne mogu da je ostvare, na žalost...

     Sve vrste vremenom evoluiraju. Ljudi, naročito. Možda se taj napredak ne vidi na prvi pogled, ali da. Mi se zaista menjamo. Postajemo, čini mi se, sve manje tolerantni. Na razne stvari. Npr na laktozu. Od kad su bre ljudi alergični na mleko? Tačnije na NEKU vrstu šećer iz mleka. Zatim na Sunce. EEEJJJ! Na Sunce. Prošle godine sam odjednom - niotkuda dobila taj neki osip. Postajemo netolerantni na druge ljude. Na nečije greške. Zatim reči. Onda i prisustvo. I eto - sami smo. Šta će se desiti kada ta netolerancija "evoluira" u nešto veće? 

     Pored netrpeljivosti, tu je i destrukcija samopouzdanja. Koliko su nam ove društvene mreže olakšale život, toliko su nas i unakazile. Ja npr, u telefonu imam minimum 3 aplikacije za modifikovanje fotografija. Sve su za neke filtere, te za instagram, te za FB, te za razdvajanje. Te da pocrnim, te da prosvetlim. ALI! Pored ovih, postoje i čudesni programčiči za šminkanje i ulepšavanje. Pa volj ti da imaš velike trepavice, volj drugačije oči, volj veće usne. I onda se dešava čudo. Preurediš se, postaviš na svoj profil i čekaš ko će da se upeca i pozove te na dejt. A onda nastaje prava katastrofa - moraš da izmisliš program da bi na tom sastanku imao sve to što imaš na slici? Pa nema ga! I eto problema. Onda je bolje da ne prihvataš sastanke, nikako. Nema šanse. Sedi kući i budi sam ili sama. A onda se pogledaj u ogledalo i budi siguran da ćeš pomisliti da ti nisi na tim slikama i u najgorem slučaju, da je TO na slikama lepše, bolje i zgodnije od tebe. I eto još većeg problema...

     Kao šlag na torti, tu je i društvena standardizacija. To ti je neka vrsta očekivanja koje ima tvoje okruženje. Roditelji, rodbina i društvo. Dobijeno na osnovu, opet, fotografija "Mice" iz komšiluka koja je udala svog ujninog deveričića za multimilijardera koji radi u jednoj od profitabilnijih naftnih industrija ili je npr kralj čelika, bakra, neke druge gvožđurije, šećera, soli, brašna, ulja itd. Taj tvoj izabranik ili izabranica moraju da ih ispune. U suprotnom, bivaš šikaniran od strane svojih "najbližih". 

     Kamo sreće da je reč samo o ova tri razloga. Da je tako - znali bi šta je problem i problem bi bio rešen. (Možda.) Već sam napomenula da je evolucija i dalje na snazi? Naravno. Ne bi bilo interesantno da je drugačije. Problemi se nagomilavaju. Da je drugačije - o čemu bih ja onda razmišljala u ove sitne sate?


P.S.  Nisam ja najpametnija, daleko od toga. 
Bez obzira da li ste sami ili sa nekim, 
trudite se da budete bolja osoba.
 Da radite stvari koje su dobre ne samo za vas, 
vec i za okolinu. 
Kada vidite simpatičnog prolaznika - nasmešite mu se. 
Čuda se zaista dešavaju. 


Vaša Dobronamerna Baba Saveta









9 коментара:

  1. Odlicna tema. Ja sam jedna od onih trci trci udatih, ali sve moje drage, lepe i pametne drugarice su, na zalost, same. Mislim da osim ovoga sto si navela, postoji i mnogo drugih, individualnih razloga, ali po meni najveci je sto se ti ljudi koji su slicni ne nalaze. Dakle, gde danas da sretnes nekog iole ozbiljnog za emotivnu vezu? U baru/klubu gde svi stavljaju masku isfoliranosti? Na poslu gde ce te odmah obeeziti, ogovsrati, otpustiti? Na zurci kod prijatelja na koju u startu ne odes, jer znas da ce biti sve parovi? Eto, tako razmisljaju moje drage i sve vise se povlace u sebe.
    Mislim da je ovo ppslednje kljicno-radis na sebi, ne pretvaras se da si neko ko nisi, pa ako naidje neko dostojan super. Ako ne, zivot tece dalje..

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kao da slusam moje drugarice, pogotovo u ovom delu : Tamo su samo parovi. Kljucna stavka kod bilo kog problema su prevelika ocekivanja. Po meni, ona trebaju da se normalizuju, mislim da bi tako svima bilo mnogo lakse.

      Избриши
  2. Možda si u pravu. Možda je to evolucija. Udesila priroda da nas na prirodan način bude sve manje. Sreća pa sam se rano udala, sa 22 godine :) i što tada nismo imali mobilne telefone uopšte, a ne pametne telefone. Inače sam toliko nefotogenična da ni aplikacije ne bi pomogle. Generalno, možda je u toe najveći problem-stičemo utisak o ljudima na osnovu online profila, a ne na osnovu onoga što je stvarno. Onda je stvarnost teško prihvatiti jer pravi ljudi su ponekad i mrzovoljni, bolesni, ružni, ljubomorni...a to niko ne objavljuje na društvenim mrežama.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Upravo tako! Na osnovu online sveta sticemo utisak da su svi idealni, da ne piske i ne kake, vec se samo smeju i budu lepi. Sto propaganda kaze - to nije istina.

      Избриши
  3. Скроз си у праву. Мада знаш шта сам још приметио - људи се плаше. Ако приђеш девојци у сред града, она се плаши да си неки манијак. Јер нико "нормалан" више не прилази девојкама када му се допадну. И момци се исто плаше, оно, да их не исмеју и тиме униште и оно мало самопоуздања што имају. И то се тако врти у круг. И чини ми се да девојке сањају о неким принчевима, а неки момци се пак задовољавају и са неким везама које су поприлично лоше, зато што се боје да нису за боље. И јебига. Мислим да ће право мување почети тамо негде кад напунимо педесет па скапирамо да не можемо сами кроз живот. До тад, поздрав!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slučajno sam u nekom supermarketu pronašla iznenađujuće dobru knjigu, iz koje sam zapamtila jednu neverovatno rečenicu : "Jedina stvar koja deli većinu ljudi od njihovih snova jeste strah - Strah od neuspeha." Ali slažem se sa tobom. Polazim od sebe, mislim da je prvo što mi padne na pamet kada mi nepoznata osoba prilazi - Opljačkaće me, povrediće me, jadna ja. Smešno, ali istinito :)

      Избриши
    2. Па да, управо тако. Није смешно, него смо мучени навикли да живимо у џунгли, па нам се прво укључују ти инстинкти, уместо неких лепих осећања. Јебига. :Д

      Избриши
  4. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  5. "Govorim o ljudima koji žele emotivnu vezu isključivo radi emocija. Oni ne mogu da je ostvare, nažalost..."
    Lep tekst, NAZALOST!
    Mozda da si manje pisala ,a da smo vise razgovarali... mozda da smo vise paznje posvecivali jedno drugom, mozda, mozda, mozda... ko zna... ali iz svog iskustva znam sigurno da je losa komunikacija jedan od glavnih razloga sto se vise ne budimo zajedno.
    Ne vredi da pisem sada.
    2!
    P.S.
    Smejte se, delite trenutke (i lepe i ruzne), uzivajte u svakom dodiru, grlite se (jer zagrljaj je lek)... ali nemojte nikada da zaboravite da razgovarate!!!

    ОдговориИзбриши